Sindrom policističnih jajnika (PCOS) kod adolescentica – dijagnoza, fenotipi i terapija

Kod otprilike 50–70 % žena s PCOS-om javlja se inzulinska rezistencija, a hormonske neravnoteže često povećavaju rizik od depresije i anksioznih poremećaja, što dodatno naglašava važnost cjelovitog pristupa liječenju.

Učestalost sindoma policističnih jajnika je 10%, ali postotak se penja na 25% u populaciji adolescentica.

PCOS se često javlja u sklopu pretilosti (BMI > 25), uz sniženu inzulinsku osjetljivost, smanjenu plodnost i povišen rizik od dijabetesa tipa 2, dok se reprodukcijski poremećaji obično smatraju sekundarnom komplikacijom.

Nalazimo rijetke menstruacije, ciklusi su dulji od 35 dana (oligomenoreje) ili menstruacije nema dulje od 6 mjeseci (amenoreja), višak muških spolnih hormona, akne, pojačanom dlakavost, opadanjem kose, rasporedom masnog tkiva najjače oko trbuha i karakterističnim izgledom jajnika s periferno nakupljenim malim folikuloma.

Etiologija PCOS-a je složena i multifaktorijalna, obuhvaćajući intrauterine utjecaje, nasljedne genetske čimbenike i vanjske okolišne okidače, bez jednog jasnog uzroka

Nužno se ne javljaju svi simptomi!

Manifestira se različito kod svake žene. 60% žena s PCOS ima problema s kontrolom težine i to često dovodi do pretilosti. Energija (hrana) unesena u obliku glukoze se odmah pohranjuje kao mast, umjesto da se troši kao izvor energije u tijelu. Takav metabolički put uzrokuje kroničan umor.

Važno je napomenuti da je 40% žena s PCOS normalne težine.

Dijagnoza se postavlja na osnovu Rotterdam-skih kriterija. Nužno je zadovoljiti dva od tri navedena kriterija:

1. hiperandrogenemija
2. oligo ili anovulacije
3. policistični jajnici (>0d 8 godina nakon menarhe)

Fenotipski se sindrom policističnih jajnika svrstava u četiri osnovna tipa:

Žene s PCOS-om u reproduktivnoj dobi često se suočavaju s nepravilnim menstrualnim ciklusima, smanjenom plodnošću, kliničkim znakovima hiperandrogenije (akne, hirzutizam, alopecija) i prekomjernom tjelesnom masom.

Problemi u reprodukcijskoj dobi:

• epravilni ciklusi – oligo/anovulacije
• infertilitet
• klinički znaci povišenih androgena (akne, hirzutizam, alopecija)
• debljina

Teško je postaviti dijagnozu PCOS-a u ovoj životnoj fazi. PCOS može biti pre ili poddijagnosticiran.

Znakovi su jednaki kao u odrsaloj dobi:

• akne, pojačana dlakavost (kriterij : progresivna dlakavost i koncentracija testosterona>50 ug/dl , LH/FSH ratio >2)
• nepravilni menstruacijski ciklusi (oligomenoreja perzistira 2 godine nakon menarhe)
•  inzulinska rezisteencija – nije kriterij za dijagnostiku, ali je važan pratitelj PCOS-a na koji uvijek treba misliti

Nepravilne menstruacijske cikluse dijagnosticiramao kada postoji:

1. primarna amenoreja – izostanak menstruacije do 15 godine starosti ili 3 godine nakon razvoja dojki
2. sekundarna amenoreja – 90 dana bez menstruacije nakon inicijalne menstruacije (menarhe)
3. oligomerojea
   – godinu dana nakon menarhe svaki ciklus je dulji od 90 dana (<4 menstruacije godišnje)
   – 2 godine nakon menarhe svaki ciklus je dulji od 60 dana (<6 menstracija godišnje)
   – 3-5 godina nakon menarhe svaki ciklus je dulji od 45 dana (<8 menstruacija godišnje)
   – 5 ili više godina nakon menarhe svaki ciklus je dulji od 38-40 dana (manje ili jednako 9 ciklusa godišnje)
4. intenzivna anovulacijska krvarenje – menstruacijska kravrenja koja se javljaju frekvenciojom većom od 21 dana (19x u godini dana) ili su intenzivna (traju >7 dana ili zahtjevaju uložak/tampon svakih 1-2 sata)

Pristup treba biti individaliziran prilagođen potrebama i preferncijama svake pacijentice.

Cilj je unaprijediti kvalitetu života i dugoročna briga o zdravlju:

• promjene u životnom stilu: kalorijsko-restrikcijska djeta, promjene ponašanja/navika, povećana tjelesna aktivnost
• kozmetska terapija: foto epilacija hirzutizma
• medicinska terapija: oralna hormonska terapija, ciproteron acetat 50 mg/dana, spironolakton 25-200 mg/dan, +- metformin od 850-1270 mg na dan
• nefarmakološka senzibilizacija perifernih stanica na inzulin (inozitol)

Prevencija komplikacija PCOS-a, uključujući dijabetes tipa 2 i druge metaboličke poremećaje, osigurava se kroz uravnoteženu prehranu i dosljednu tjelesnu aktivnost – temeljni koraci u upravljanju PCOS-om.

Iako nema univerzalnog lijeka za PCOS, simptomi se mogu uspješno ublažiti prilagođenom prehranom, redovitom tjelovježbom i, prema potrebi, ciljanom medicinskom terapijom.

Stil života (pravilna prehrana i tjelovježba) pacijentica s PCOS često eliminira sve simptome te su takve žene često i najzdravije u populaciji!