Gestacijski dijabetes

Početna / Blog / Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes je dijabetes u trudnoći. Žena koja nikada nije imala dijabetes može razviti dijabetes u trudnoći zbog hormona koje proizvodi placenta i koji podržavaju rast djeteta, a koji isto tako povisuju inzulinsku rezistenciju kod majke. Ti isti hormoni sprečavaju majku da učinkovito reagira na inzulin te mijenjaju metabolizam ugljikohidrata i masti što može rezultirati visokom razinom šećera u krvi.

Većina žena će proizvesti dovoljno inzulina da im razina šećera u krvi ne postane previsoka tijekom trudnoće. Međutim, kada majka ne proizvodi dovoljno inzulina ili je inzulinska rezistencija na inzulin prevelika, nastaje gestacijski dijabetes.

Rizik za gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes je stanje u kojem žena razvije povišenu razini šećera u krvi (hiperglikemiju) prvi put u trudnoći. U većini slučajeva stanje se normalizira nakon trudnoće.

Ovaj tip privremenog dijabetesa se javlja u 1 od 8-10 žena. Gestacijski dijabetes može biti štetan i za majku i za dijete. Stoga je važno trudnice testirati na vrijeme, odnosno odmah na početku trudnoće.

Koji su uzroci gestacijskog dijabetesa?

Tijekom trudnoće potrebno je osigurati fetusu (djetetu) nutrijente za normalan razvoj posredstvom posteljice koja je "usađena" u stijenku maternice.

Placenta proizvodi hormone koji imaju za cilj povećati razinu šećera u krvi kako bi hranjive tvari bile dostupne fetusu u dovoljnoj količini. Žene kojima gušterača ne može podići proizvodnju inzulina na odgovarajuću razinu kako bi metabolički uravnotežili ovu "novu" situaciju razvijaju gestacijski dijabetes.

Gestacijski dijabetes je privremeno stanje koje se normalizira nakon poroda.

Nažalost, žene koje razviju gestacijski dijabetes su u povećanom riziku za razvoj gestacijskog dijabetesa i u sljedećim trudnoćama.
Također, ako zdravijim životnim stilom, nakon poroda, ne smanje rizike imaju 50% vjerojatnost za razvoj gestacijskog dijabetesa za 10 godina.

Kako do dijagnoze?

Test glukoze natašte se radi svim trudnicama, a potom od 24. - 26. tjedna je potrebno učiniti test opterećenja glukozom (OGTT). Trudnice s visokim rizikom trebaju učiniti OGTT na početku trudnoće i ponavljati ga u svakom trimestru.

Koje su komplikacije gestacijskog dijabetesa u trudnoći?

Ako se gestacijski dijabetes dijagnosticira na vrijeme i pridržava preporuka liječnika šanse za razvoj komplikacija su vrlo niske. Inače, visoka razina šećera u krvi prenosi se s majke, koja ima nekontrolirani šećer, na dijete i uzrokuje rađanje velikog djeteta. To može izazvati probleme tijekom poroda u smislu zastoja u porodu kao i ozljede porođajnog kanala (rodnice i sl.), a često je nužan carski rez. Nekontrolirani dijabetes može uzrokovati pobačaj i povećava rizik za smrt fetusa u maternici i povećani rizik za prijevremeni porod.
Trudnica može razviti respiratorne probleme, probleme vezane uz nisku razinu šećera u krvi (hipoglikemiju), preeklampsiju (povišenog tlaka praćenog proteinurijom i nakupljanjem vode).

Dugoročno se povećava rizik za debljinu djeteta u djetinjstvu, adolescenciji i kasnije, kao i rizik za razvoj dijabetesa i srčanih bolesti u odrasloj dobi.

Može li se gestacijski dijabetes prevenirati?

Gestacijski dijabetes se javlja i u žena koje nemaju očite rizične čimbenike.

Potrebno je obratiti pažnju na:

  • zdravu i uravnoteženu prehranu s niskim udjelom masti i šećera, a bogatu vlaknima
  • redovitu tjelovježbu
  • dovoljnu količinu sna
  • izbjegavanje pušenja i alkohola
  • smanjiti stres promjenom načina života u trudnoći
Jelovnik prehrane kod gestacijskog dijabetesa
(u suradnji sa Nutriklinika)

Kakav je postupak kod gestacijskog dijabetesa?

Kod većine žena, djeta i povećana fizičku aktivnost su lijek!

Ali gestacijski dijabetes može dovesti do problema i za majku i za djete ako se razina šećera u krvi ne kontrolira.

 

U prvom trimestru važno je prevenirati hipoglikemiji (nisku razinu glukoze u krvi) pravilnim razmacima između obroka kako bi se osigurala pravilna organogeneza.

Generalno, djeta podrazumjeva uravnoteženu i zdravu prehranu. Preporuča se smanjiti na najmanju moguću mjeru rafinirane ugljikohidrate i zasićene masti. Voće, povreći i vlakna se preporučaju. Poželjno je imati pravilne, češće obroke (5-6 obroka). Nadoknada vitamina B12 u vitamina D.
Za žene koje prije trudnoće nisu bile fizički aktivne najsigurnija vježba je hodanje. Preporučuje se hodanje od 15 minuta nakon svakog većeg obroka. Ako prehranom i tjelesnom aktivnošću nisu postignute zadovoljavajuće razine glukoze potrebno je uvesti lijekove.

Kako se nadzire razina šećera kod gestacijskog dijabetesa?

Mjerenje i nadzor razine šećera u krvi je vrlo važan tijekom trudnoće. Samokontrola šećera u krvi glukometrom i određivanje PROFILA šećera u krvi su metode nadzora.

Inzulin se daje ako je glukoza natašte >6 mmol/L ili ako je srednja vrijednost profila glukoze >7 mmol/L. Uz to je nužno obavljati redovite ultrazvučne preglede kako bismo pratili rast djeteta.

Posljednja 3 tjedna potrebno je intenzivno pratiti stanje fetusa i inducirati porod oko 39. tjedna.

Zaključno:

Gestacijski dijabetes melitus (GDM)  se tradicionalno odnosi na abnormalnu toleranciju glukoze s početkom ili prvim prepoznavanjem tijekom trudnoće. GDM se dugo povezivao s opstetričkim i neonatalnim komplikacijama prvenstveno povezanim s većom porođajnom težinom dojenčeta i sve se više prepoznaje kao čimbenik rizika za buduću kardiometaboličku bolest majke i potomstva. Prevalencija GDM-a nastavlja rasti na međunarodnoj razini zbog epidemioloških čimbenika, uključujući porast pozadinske stope pretilosti u žena reproduktivne dobi i sve veću dob majke te provedbu revidiranih kriterija i dijagnostičkih postupaka Međunarodne udruge skupina za proučavanje dijabetesa i trudnoće. Trenutačni nedostatak međunarodnog konsenzusa za dijagnozu GDM-a odražava njegovu složenu povijesnu evoluciju i pragmatična razmatranja antenatalnih resursa s obzirom da je GDM sada jedna od najčešćih komplikacija trudnoće. Bez obzira na to, suvremeni klinički pristup GDM-u trebao bi se temeljiti ne samo na njegovim kratkoročnim komplikacijama, već i na njegovoj dugoročnijoj prognozi. Nedavni podaci pokazuju učinak rane "in utero" izloženosti hiperglikemiji kod majke, s dokazima o prekomjernom rastu fetusa prisutnim prije tradicionalne dijagnoze GDM-a od 24 tjedna trudnoće, kao i dugotrajan negativan učinak majčine hiperglikemije na metabolizam djeteta i adolescenata. Veliki doprinos GDM-a globalnoj epidemiji međugeneracijskih kardiometaboličkih bolesti naglašava važnost prepoznavanja GDM-a kao ranog faktora rizika za dijabetes tipa 2 i kardiovaskularne bolesti, proširujući prevladavajući klinički pristup za rješavanje dugoročnih komplikacija kod majke i potomstva nakon dijagnoze GDM-a.